Prof.dr.sc. Saša Ostojić, dr.med.

Izvanredni profesor pri Zavodu za biologiju i medicinsku genetiku, Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci

„Kao sveučilišni nastavnik, prof.dr.sc. Ostojić iskazuje rijetko viđen talent, trud i volju da svoje znanje i iskustvo liječnika i znanstvenika, kao i dizajnera, slikara, publiciste i pasioniranog ljubitelja glazbe, nesebično prenosi na svoje studente, kako u poziciji predavača tako i mentora, da bude učitelj u pravom smislu riječi koji u praksi živi «Društvo mrtvih pjesnika».

Nov i po mnogočemu jedinstven pristup prof.dr.sc. Ostojića, po čemu je poznat od samih početaka svog rada na Medicinskom fakultetu u Rijeci, trebao bi biti primjer kako uspješno povezati znanost, obrazovno-odgojni proces i produkte osobne emocionalne inteligencije. To je način koji iziskuje nevjerovatno mnogo energije i truda koji često nisu dovoljno vrednovani, odnosno nisu vrednovani na pravi način.

Prof.dr.sc. Ostojić postao je prepoznatljivim promotorom Festivala znanosti u Hrvatskoj, na kojima je u proteklim godinama nastupio 6 puta, u Rijeci i Zagrebu. Kao produkt njegova osobna traženja novih puteva u prijenosu ne samo informacija, već i nesvakidašnje stvaralačke energije, nastaju predavanja koja iz godine u godinu imaju sve veći broj vjernih slušatelja, koji zajedno s karizmatičnim autorom proživljavaju duboke ulaske u istraživane temu. Nastup prof.dr.sc. Ostojića i studentice Nine Pereze na FZ u Rijeci 2006. godine bio je najposjećenije predavanje Festivala znanosti od njegova osnutka u RH. Također je za istaći i nastup na FZ u Rijeci 2009. godine, kada je s rašomonskim pristupom temi evolucije „držao“ čitavih sat vremena u potpunosti ispunjenu dvoranu u mrklom mraku, prenoseći simbol „mraka spoznaje“ i „mraka manipulacije“ kojima smo izloženi.

Za prof.dr.sc. Ostojića predavanja nisu samo ogoljeni prijenosi informacija, već "dramaturški" činovi jasnih ideja, koji energijom vidljivih i nevidljivih poruka, sinestetičkom pobudom svih naših osjetila, snažno utječu na motivaciju i aktivacija emocionalne i svih drugih vrsta inteligencije, razmišljanje i građenje ili dopunjavanje vlastitih spoznajnih sustava. Tako se, poput mozaika, gradi unutarnji sustav racionalnosti i emotivnosti, stvarajući savršenu matricu koja omogućuje vrednovanje naših života u skladu s uzorom koji se nalazi u nama.

Kao i za Maloga Princa, za prof.dr.sc. Ostojića je ljepota u vječnom postavljanju pitanja, a ne u pukom traženju odgovora. Magija je upravo u tome da svatko od nas shvati da može promijeniti svijet i učiniti ga boljim, slijedeći pritom učitelje koji nisu prazne forme već istinski autoriteti. Znanje stječemo dok vjerujemo u ono o čemu se govori, dok smo opušteni i slobodnomisleći, široko otvorenog uma. Tako učimo stvarati vlastiti život, odnosno preuzeti odgovornost za vlastiti život, a učitelji su tek svjetionici koji pomažu osvijetliti put u mraku.“

Preuzeto sa portala Festivala znanosti

Emocije, motivacija, učenje

Kao uvod u predavanje, donosimo neka od razmišljanja prof.dr.sc. Ostojića o ulozi učitelja/sveučilišnog nastavnika u procesu prenošenja znanja, važnosti i povezanosti suptilnog svijeta motivacije i emocija.

Kako prenijeti suptilni i nematerijalni svijet misli, znanja, iskustva i emocija na one koji slijede? Kako poučavati? Što su predavanja i mogu li ona biti energetski impulsi koji nas trajno mijenjaju, a ne samo konfekcijski prijenos informacija za privremeni “direktorij”, tek puko stjecanje znanja i savladavanje nastavnog programa? Možemo li drugog čovjeka privoliti da ono o čemu se govori shvati kao svoje i aktivira uspavane dijelove svog spoznajnog sustava? Shvaćamo li da su emocije te koje nas motiviraju i pokreću? Jesmo li svjesni da samo ono što pokreće naš unutarnji svijet mašte i emocija potiče na učenje s radošću i ljubavlju?

Motivacija je emocionalno gorivo kojim pokrećemo aktivnost, način kojim vanjskom energijom pobuđujemo unutarnju. Istovremeno, to je samo ključ kojim otvaramo vrata nečeg novog, dok nas navika potiče da nastavimo istraživati i oblikovati znanje. Vrijednost i kvaliteta akcije i napretka leži isključivo u rukama onih koji tome teže. Tako učimo stvarati svoj unutarnji svijet, odnosno preuzimati odgovornost za vlastiti život, dok su učitelji/nastavnici tek svjetionici koji pomažu osvijetliti put u mraku.

Učenje je složen intelektualni posao u kojem nikoga ne možemo natjerati da nešto nauči ako on to ne želi. Osjećajno aktivno slušanje zahtijeva razumijevanje, suosjećanje i interpretiranje.

Predavanja nisu samo ogoljeni prijenosi informacija, već "dramaturški" činovi jasnih ideja, koji energijom vidljivih i nevidljivih poruka snažno utječu na motivaciju i aktivaciju emocionalne i svih drugih vrsta inteligencije, razmišljanje i građenje, ili dopunjavanje vlastitih spoznajnih sustava. Niz spoznaja poput sinestetičkog mozaika gradi naš unutarnji sustav racionalnosti i emotivnosti, stvarajući savršenu matricu za vrednovanje našeg života. Motivirani slušači, oni koji pronalaze životni smisao iznesenih činjenica, sugovorniku posvećuju potpunu pozornost, aktiviraju se i razmišljaju o pitanjima, neki mijenjaju stavove a neki se trude da pobiju naše. Aktivan stav «hrani» inteligenciju, razvija razmišljanje, kritičnost i samokritičnost, odgovornost i disciplinu. Takav pristup postavlja kvalitativne kriterije uspješnosti, osim klasičnog traženja povrata «upisanih» činjenica.
Učenik/student nije samo skup stanica povezanih u tkiva i organe, već intelektom vođena cjelina tijela i psihičke energije, koja vrlo suptilno sagledava i procjenjuje činjenice vezane uz procese vlastitog razvoja, obrazovanja i odgoja.

Uloga je učitelja/nastavnika da, ostvarivanjem nastavnog programa, omoguće onima koje obrazuju da što prije prepoznaju i što bolje upoznaju te nauče iskoristiti vlastite mogućnosti, da potiču razvijanje već “ugrađenih” sposobnosti, prihvaćajući pozitivne životne stavove i trajno ih ugrađujući u svoj sustav vrijednosti. Cilj je da učenik/student spozna što može i da aktivacijom i radom nauči kako to i postići.

Znanje stječemo dok vjerujemo u ono o čemu se govori, dok smo opušteni i slobodnomisleći, široko otvorenog uma. Proces učenja mogao bi stoga biti idealan medij za očitovanje misli, znanja i emocija. Na učiteljima/nastavnicima je da ga učine takvim. Tek će tada učenici/studenti, u potrazi za vlastitim identitetom, učiti s ljubavlju i unutarnjim smislom, shvaćajući da to čine zbog sebe. Učenici tako pronalaze skrivene “linkove” do odgovora na brojna pitanja, razvidne i skrivene putokaze, ali i mijenjaju dio sebe kojim njihov unutrašnji svemir biva bogatiji i bolji.

I, naposlijetku, nemojmo zaboraviti da među našim učenicima/studentima zasigurno sjede neki novi vizionari. Na nama je da ih otkrijemo, probudimo i usmjerimo.

Uostalom, poznato je da su znanje i ljubav to veći i to bolji što ih više dijelimo s drugim ljudima.

Ulaz na predavanje je slobodan uz obaveznu prethodnu prijavu!