Anthony_Eve_HR_tekst_verzija

Intervju:


Anthony Eve, PMP, MAPM, PRINCE2 Practitioner
Predavač i konzultant u Life Long Learning Akademiji,
BMC (Business Management Consultants ) partner i potpredsjednik konzultantskog odjela
 

1. Predavači tvrtke BMC iz SAD-a već nekoliko godina dolaze u Hrvatsku i u suradnji s Life Long Learning Akademijom iz Zagreba poučavaju upravljanje projektima prema PMI standardu. Možete li nam reći kome su takvi tečajevi namijenjeni i ukratko nam opisati kako Vi to radite te što polaznici dobivaju nakon završenog seminara.

Anthony Eve: BMC seminari su namijenjeni različitoj publici. Sasvim specifične seminare imamo za različite sudionike u području upravljanja projektima, bez obzira jesu li izvršni menadžeri, voditelji projekata, funkcijski menadžeri, članovi projektnog tima ili suradnici na projektu. Osim toga BMC nudi i seminare za određene industrije kao npr. građevina, IT, farmaceutska industrija itd.

Svi BMC seminari namijenjeni su pružanju temeljnih znanja; dijeljenju iskustva konzultanta/predavača i razmjeni iskustava polaznika; pružanju prilike za primjenu naučenoga na “projektima iz stvarnog života” te pružanju prilike za prepoznavanje razvojnih mogućnosti kako pojedinaca tako i kompanija čime se omogućuje da se takvim aktivnostima postigne taj razvoj.

 

2. S obzirom da dolazite iz Velike Britanije i da ste predavali i konzultirali po cijelom svijetu možete li ukazati na neku određenu razliku polaznika iz Hrvatske i ostalih zemalja?

Anthony Eve: Posebnih razlika nema. Različite kulture i vrijednosti su nešto čega projektni menadžer mora biti svjestan, osobito u međunarodnim projektnim timovima. Kulture i vrijednosti možemo definirati kroz tri glavne grupe: društvena, unutar kompanije te individualna. Kroz društvenu kulturu i vrijednosti često vidimo na koji se način različite grupe odnose prema vremenu. Pojedine grupe preferiraju obavljanje više aktivnosti paralelno, “žonglirati” s više stvari istovremeno. To je tipično za zemlje južne Europe dok se u sjevernoeuropskim zemljama kao što su Velika Britanija, Njemačka, Belgija te sjeverna Francuska općenito daje prednost sekvencijalnom obavljanju aktivnosti.

Također, isti izraz može imati različita značenja za ljude iz različitih društava, za jedne je to nešto što se može ispuniti, dok za druge to tek znači daljnje istraživanje. To nisu goleme razlike, ali pristup projektu time postaje različit; dok jedni kreću u implementaciju s nekoliko nepoznanica, drugi istražuju i razmatraju.

Kompanije također imaju različite pristupe, kulture i sustave vrijednosti. Kompanije koje pripajaju jedna drugu često se suočavaju s velikim izazovima u usklađivanju svog organizacijskog “načina rada” baš zbog tih razlika. Za ostvarenje vrijednosti dobivenih takvim pripajanjima često su potrebne godine prilagođavanja. Pojedinci također imaju različite vrijednosne postavke s obzirom na rasu, religiju ili vjerovanja.Takva različitost predstavlja izazov projektnom menadžeru u smislu razumijevanja jezika i terminologije. Istovremeno, ta je različitost prednost u kreiranju rješenja i inovativnih ideja.

 

3. Najčešće držite in-house seminare, a ponekad i otvorene seminare namijenjene polaznicima iz različitih tvrtki. Možete li nam reći po čemu se ovi seminari razlikuju i koje su im prednosti i mane?

Anthony Eve: Glavne razlika između in-house i javnih seminara odnose se na način na koji se prenosi temeljno znanje, kako se razmjenjuje iskustvo među polaznicima te na koji način se primjenjuje savladano znanje u radioničkom dijelu seminara. U in-house seminarima znanje se prenosi na vrlo fokusiran način prilagođen industriji klijenta, primjeri su mnogo bolje povezani s glavnim poslovnim područjem klijenta dok se u javnim seminarima koristi mnogo više različitih primjera iz različitih industrija. Razmjena iskustava je također specifična za in-house seminare dok je u javnim raznolikija.

Tijekom in-house seminara uči se na stvarnim projektima tvrtke dok se u javnim seminarima uglavnom koriste opći primjeri ili primjeri projekata iz industrije kojima ne pripada svaki pojedinačni polaznik.

To su i prednosti i nedostaci, ovisno o očekivanjima svakog individualnog polaznika seminara, različiti primjeri često potiču nove načine razmišljanja i nove ideje. Različite industrije jake su u različitim elementima Sustava upravljanja projektima, npr. farmaceutska industrija je općenito jaka u prioritiziranju projekata, IT industrija je razvila fleksibilan i iterativni način vremenskog raspoređivanja posla dok su inženjeri razvili sjajne sustave za upravljanje ostvarenom vrijednošću.

 

4. Partner ste i potpredsjednik konzultantskog odjela u tvrtci Business Management Consultants. U Hrvatskoj su BMC-jevci poznati kao predavači no možete li nam nešto reći i o konzultantskom dijelu Vašeg posla? Kada Vas i zašto neka organizacija treba? I na koji način Vas, u slučaju potrebe, neka tvrtka iz Hrvatske može kontaktirati?

Anthony Eve: Trening je tek jedna od aktivnosti koju organizacija može implementirati kako bi unaprijedila Sustav upravljanja projektima (Project Management System – PMS). Mnogi aspekti tog sustava mogu zahtijevati potpuno oblikovanje i /ili implementaciju kao i unapređivanje. Na primjer, mogu tražiti uspostavu Project management ureda (PMO) ili Enterprise PMO. Nadalje, može im trebati dokumentacija svih PM pravila ili uspostava rangiranja projekata, prioritiziranja i klasifikacije ili tek automatizacije sistema pomoću implementacije softvera za projektni menadžment.

I nakon provedenog treninga može postojati potreba za daljnjim treniranjem zaposlenika te se na taj način vrijednost treninga maksimizira kroz primjenu naučene metodologije direktno na same poslovne aktivnosti. Mnogim organizacijama je potrebna samo podrška kod prvih koraka (postavljanja temelja ili benchmark analize) ka poboljšanju svojih Sustava upravljanja projektima koji se koriste za razvoj plana poboljšanja. BMC je svojim konzultantskim uslugama pomogao mnogim organizacijama pri oblikovanju plana i/ili njegovoj provedbi.

 

5. Možete li nam reći zašto se najčešće neka kompanija opredjeljuje za upravljanje projektima? U Hrvatskoj je trenutno aktualno nekoliko scenarija:

  • Dio zaposlenika je obrazovan za upravljanje projektima, ali uprava nije, ne postoji organizacijska podrška, zaposlenici su frustrirani
  • Organizacija traži od zaposlenika da se educiraju i certificiraju za upravljanje projektima tek kad se za tim pojavi vanjska potreba (zakon, natječaji…).
  • Neke organizacije masovno educiraju zaposlenike za upravljanje projektima, ali nemaju izgrađen sustav niti organizacijsku podršku.
    Što pojedinac, a što organizacija dobiva ako se educira za upravljanje projektima?

Anthony Eve: Postoje mnoge metode i sustavi menadžmenta koji su tijekom godina ulazili i izlazili “iz mode”. Možda su tri najistaknutija Upravljanje potpunom kvalitetom (TQM), Lean proizvodnja (Lean manufacturing) i Six Sigma, a o uspjesima i neuspjesima ovih metoda pisalo se u mnogim člancima. Bit svake od ovih metoda jest projektni menadžment i bilo koji stručnjak će vam dati isti odgovor – dobar projektni menadžment je ključan za uspjeh navedenih metoda. Kao i projektni menadžment, organizacije koriste ove metodologije da bi obavile posao na najdjelotvorniji mogući način.

Pojedina istraživanja i studije najboljih primjera primjene projektnog menadžmenta ukazuju na značajna poboljšanja u konačnim rezultatima organizacije. Takva istraživanja pokazuju da je 18-postotno poboljšanje (smanjenje troškova), tipično kod implementacije jasnih metoda projektnog menadžmenta. Prednosti su također vidljive kroz pojačani moral i motivaciju pojedinaca uslijed njihove uključenosti i osnaživanja, a što osigurava njihov ostanak u organizaciji.

 

6. Vi ste certificirani Project Management Professional (PMP) i PRINCE2 Practitioner. Možete li nam ukratko objasniti o kakvim se titulama radi?

Anthony Eve: Certifikat Project Management Professional (PMP®) Instituta za projektni menadžment (PMI®) i PRINCE2 certifikati odnose se na uspješnu primjenu određenih kriterija te uspješno položeni ispit. Ta dva procesa se neznatno razlikuju. PMP® certifikat zahtjeva od kandidata podnošenje prijave u kojoj je vidljivo iskustvo u projektnom menadžmentu, određenu razinu formalne edukacije te dokaz o prikupljenih 35 sati edukacije o projektnom menadžmentu (PDU bodovi) kod ovlaštenih PMI pružatelja edukacije (BMC je jedan od njih). Uspješna prijava omogućuje kandidatu da se registrira za polaganje ispita u neovisnom ProMetric testing centru. Sam ispit traje 4 sata te se sastoji od pitanja višestrukog izbora.

Polaganju PRINCE2 certifikata se pristupa tijekom petodnevnog treninga. Polaznici uče osnovnu metodologiju PRINCE2 te trećeg dana treninga pristupaju prvom od dva ispita, Osnovnom ispitu koji je također sastavljen od pitanja višestrukog izbora. Nakon toga polaznici uče o načinu primjene PRINCE2 dok je zadnji dan predviđen za polaganje drugog ispita kojim se stječe status „PRINCE2 Practitioner“. Polaznici prvo moraju položiti Osnovni ispit da bi pristupili Practitioner ispitu koji je objective-based.

 

7. I još jedno pitanje za kraj - kada sljedeći put dolazite u Hrvatsku i koji seminar držite? 

Anthony Eve: Drago mi je što mi je sljedeći dolazak u Hrvatsku planiran već za siječanj 2009. kada ću održati in-house seminar iz područja projektnih timova i komunikacija na projektu. Općepoznato je da međuljudski odnosi čine 50% posla projektnog menadžera dok drugih 50% čine principi i metode koje menadžer koristi za planiranje i kontrolu projekta.

Seminar koji ću održati u siječnju bit će usmjeren na kulturu i sustave vrijednosti, karakteristike projektnog menadžera/voditelja tima, jačanje tima, rješavanje problema i kognitivne metode koje koristimo kod rješavanja problema, umijeće dobre komunikacije, kako motivirati i osnažiti zaposlenike, stilove vođenja te kako te stilove koristiti u različitim situacijama u kojima se suočavamo s različitim razinama sposobnosti, pripravnosti te voljnosti tima.