|
Kao uvod u predavanje, donosimo neka od razmišljanja prof.dr.sc. Ostojića o ulozi učitelja/sveučilišnog nastavnika u procesu prenošenja znanja, važnosti i povezanosti suptilnog svijeta motivacije i emocija.
Kako prenijeti suptilni i nematerijalni svijet misli, znanja, iskustva i emocija na one koji slijede? Kako poučavati? Što su predavanja i mogu li ona biti energetski impulsi koji nas trajno mijenjaju, a ne samo konfekcijski prijenos informacija za privremeni “direktorij”, tek puko stjecanje znanja i savladavanje nastavnog programa? Možemo li drugog čovjeka privoliti da ono o čemu se govori shvati kao svoje i aktivira uspavane dijelove svog spoznajnog sustava? Shvaćamo li da su emocije te koje nas motiviraju i pokreću? Jesmo li svjesni da samo ono što pokreće naš unutarnji svijet mašte i emocija potiče na učenje s radošću i ljubavlju?
Motivacija je emocionalno gorivo kojim pokrećemo aktivnost, način kojim vanjskom energijom pobuđujemo unutarnju. Istovremeno, to je samo ključ kojim otvaramo vrata nečeg novog, dok nas navika potiče da nastavimo istraživati i oblikovati znanje. Vrijednost i kvaliteta akcije i napretka leži isključivo u rukama onih koji tome teže. Tako učimo stvarati svoj unutarnji svijet, odnosno preuzimati odgovornost za vlastiti život, dok su učitelji/nastavnici tek svjetionici koji pomažu osvijetliti put u mraku.
Učenje je složen intelektualni posao u kojem nikoga ne možemo natjerati da nešto nauči ako on to ne želi. Osjećajno aktivno slušanje zahtijeva razumijevanje, suosjećanje i interpretiranje.
Predavanja nisu samo ogoljeni prijenosi informacija, već "dramaturški" činovi jasnih ideja, koji energijom vidljivih i nevidljivih poruka snažno utječu na motivaciju i aktivaciju emocionalne i svih drugih vrsta inteligencije, razmišljanje i građenje, ili dopunjavanje vlastitih spoznajnih sustava. Niz spoznaja poput sinestetičkog mozaika gradi naš unutarnji sustav racionalnosti i emotivnosti, stvarajući savršenu matricu za vrednovanje našeg života. Motivirani slušači, oni koji pronalaze životni smisao iznesenih činjenica, sugovorniku posvećuju potpunu pozornost, aktiviraju se i razmišljaju o pitanjima, neki mijenjaju stavove a neki se trude da pobiju naše. Aktivan stav «hrani» inteligenciju, razvija razmišljanje, kritičnost i samokritičnost, odgovornost i disciplinu. Takav pristup postavlja kvalitativne kriterije uspješnosti, osim klasičnog traženja povrata «upisanih» činjenica.
Učenik/student nije samo skup stanica povezanih u tkiva i organe, već intelektom vođena cjelina tijela i psihičke energije, koja vrlo suptilno sagledava i procjenjuje činjenice vezane uz procese vlastitog razvoja, obrazovanja i odgoja.
Uloga je učitelja/nastavnika da, ostvarivanjem nastavnog programa, omoguće onima koje obrazuju da što prije prepoznaju i što bolje upoznaju te nauče iskoristiti vlastite mogućnosti, da potiču razvijanje već “ugrađenih” sposobnosti, prihvaćajući pozitivne životne stavove i trajno ih ugrađujući u svoj sustav vrijednosti. Cilj je da učenik/student spozna što može i da aktivacijom i radom nauči kako to i postići.
Znanje stječemo dok vjerujemo u ono o čemu se govori, dok smo opušteni i slobodnomisleći, široko otvorenog uma. Proces učenja mogao bi stoga biti idealan medij za očitovanje misli, znanja i emocija. Na učiteljima/nastavnicima je da ga učine takvim. Tek će tada učenici/studenti, u potrazi za vlastitim identitetom, učiti s ljubavlju i unutarnjim smislom, shvaćajući da to čine zbog sebe. Učenici tako pronalaze skrivene “linkove” do odgovora na brojna pitanja, razvidne i skrivene putokaze, ali i mijenjaju dio sebe kojim njihov unutrašnji svemir biva bogatiji i bolji.
I, naposlijetku, nemojmo zaboraviti da među našim učenicima/studentima zasigurno sjede neki novi vizionari. Na nama je da ih otkrijemo, probudimo i usmjerimo.
Uostalom, poznato je da su znanje i ljubav to veći i to bolji što ih više dijelimo s drugim ljudima.
|