|
U jeku rata, Hrvatskom su prolazili mnogi dobronamjerni, ali i „dobronamjerni“ stranci nudeći različite oblike pomoći.
U jesen 1993., dok sam obnašao dužnost pomoćnika ministra znanosti i tehnologije, na vratima mog ureda pojavio se gospodin iz SAD-a. Objasnio mi je da je bio ravnatelj srednje škole u Berkeley-u i da je jednog jutra pripremajući se za odlazak na posao shvatio da već mjesecima on u školu odlazi noseći oružje. Ta ga je spoznaja toliko šokirala da je odlučio da to nema smisla i da radije svoj rad stavi na raspolaganje onima koji ju zaista trebaju i mogu napraviti nešto konstruktivno. Kako je porijeklom i obitelju povezan s Hrvatskom, odlučio je doći u posjetu i vidjeti može li kako pomoći. Stoga je došao u naše ministarstvo i ponudio svoje usluge.
Pitao me - "Što vam treba?".
"Znanje" - odgovorio sam.
"Ali hrvatsko je školstvo poznato po kvaliteti" - odgovorio mi je začuđeno.
"Da, znam. Mi zaista imamo stručnjake iz svih područja, od nuklearne fizike do neurokirurga. No, nedostaje nam jedan segment znanja kojeg čine: management, marketing i public relations".
 U našim je krajevima taj segment znanja (kakav postoji na "zapadu") potpuno nedostajao u svim oblicima školovanja u 20. stoljeću. On do te mjere nedostaje u svijesti nacije da mi ni ne znamo da ta znanja i vještine uopće postoje. Kad se nađemo pred nekim problemom ili "izazovom" mi ne prepoznajemo da je to situacija u kojoj nam je za rješenje potrebno upravo znanje upravljanja ili komunikacije s javnošću. To se jednako odnosi na „male“ gospodarstvenike, neprofitne organizacije kao i na vodeće državne službenike i političare.
Većina društvenih problema s kojima se dnevno susrećemo ima zapravo uzrok u lošem ili neodgovarajućem upravljanju ili komuniciranju. A ako i nisu uzrokom, dobrim upravljanjem i komunikacijom bi se mnogi problemi umanjili, uklonili ili spriječili.
Istovremeno, informacijske i komunikacijske tehnologije su osvojile naš život tiho i na prepad. Nismo postali ni svjesni kad smo postali ovisni o računalima, Internetu i mobitelima.
Već desetljeće svi dokumenti u državnoj upravi i gospodarstvu se "rađaju" digitalni: nastaju na računalu. Također, 96% učenika srednjih i viših razreda osnovne škole ima mobitel! A kad danas prosječnog radnog čovjeka natjerate da nađe neku novu informaciju, velika je vjerojatnost da će prvo potražiti na Internetu.
Unatoč tome, razina korištenja tehnologije je vrlo niska. I najnapredniji korisnici među nama koriste tek djelić mogućnosti. A glavni problem zapravo ne leži u manjkavim vještinama, već u nedostatku svijesti koliko i na koje sve načine nam tehnologija može pomoći, koja će korist proizaći i što mi moramo napraviti da bi to bilo moguće.
Razmišljajući o svemu tome, poznajući i državnu upravu i gospodarstvo, a i obrazovni sustav čini mi se razvidnim da:
-
je Hrvatskoj nužno potrebno kvalitetno cjeloživotno poučavanje iz područja poslovnog upravljanja i komuniciranja te iz područja primjene informacijskih i komunikacijskih tehnologija;
-
takvo obrazovanje mogu pružiti samo vrhunski predavači koji su iskusni i dokazani i u struci o kojoj predaju;
-
to nije moguće postići samo domaćim predavačima već je potrebno dovesti i vrhunska svjetska imena;
-
potrebno je udružiti snage gospodarstva i akademske zajednice;
-
program treba trajno prilagođavati potrebama korisnika.
Tako je nastala zamisao o pokretanju L3A.
Predrag Pale
|