UvodKorijenski uzrok problema za gotovo svakog organizacijskog rasta leži u strukturiranju, mjerenju i upravljanju dijelovima, a ne organizacijskom cjelinom.
Slažete li se da se gotovo stalno susrećemo s nižim rezultatima od onih koje očekujemo, da nailazimo na teškoće pri osiguravanju i/ili održavanju konkurentske prednosti na tržištu, na financijske probleme, na potrebu za gašenjem požara, stalnu borbu za sredstva. Očekivanja od usluga za klijente rijetko se ispunjavaju, a stalna ograničenja prelaze s jednog na drugo mjesto u tvrtci. Ne čini li Vam se da Murphy nikada ne spava?
Ukoliko se slažete s nabrojanim, dobra vijest je da uklanjanje prepreka, koje sprječavaju različite dijelove da zajednički djeluju kao integrirani sustav, rezultira značajnim i održivim poboljšanjem u svemu gore navedenom.
No, što sprječava organizacije (i pojedince) da uklone te prepreke?
Pritisci ostvarivanja kratkoročnih ciljeva rada toliko nas troše da nam se odvajanje vremena za planiranje budućnosti čini luksuzom koji si ne možemo priuštiti.
Ili, teško usklađujemo rizik promjene s mogućnostima koje su rezultat našeg planiranja budućnosti. Zbog toga se vrlo često čini da je svako rješenje loše.
Ako bi se poboljšanje temeljilo na promjeni, je li tada moguće iskoristiti promjenu za stvaranje konkurentske prednosti? Je li moguće napraviti to brzo i bez rizika stvarajući zdravu platformu s koje ćemo generirati i procjenjivati buduće prilike, a koje neće same sebe uništavati tijekom implementacije.
Teorija ograničenja Dr. Eliyaha Goldratta kombinira koncepte fokusa (Covey) i poluge (Arhimed) koji čine mogućim ono što izgleda nemoguće.
Covey: „…sve manje od svjesne predanosti nečemu važnom je nesvjesna predanost nevažnom.“
Arhimed: „Dajte mi oslonac i dovoljno dugu polugu i pomaknut ću svijet!“
Što je CILJ prema TOC-u?